Hašimoto (Hashimoto) sindrom je bolest takođe nazvana hronični limfocitni tiroiditis ili autoimuni tiroiditis. Hašimoto, autoimuni poremećaj koji utiče na štitnu žlezdu tako to imunološki sistem tela napada sopstvene ćelije i organe. Normalno, imunološki sistem štiti telo od infekcija identifikujući i uništavajući bakterije, viruse i druge potencijalno štetne strane supstance. Autoimuni poremećaj je bolest uzrokovana napadom imunološkog sistema na zdrava tkiva.
Kod Hašimoto sindroma, imunološki sistem napada štitnu žlezdu, uzrokujući upalu i ometajući njenu sposobnost proizvodnje hormona. Ćelije imunološkog sistema dovode do smrti ćelija štitne žlezde koje proizvode hormone. Veliki broj belih krvnih zrnaca, nazvanih limfociti se nakuplja u štitnoj žlezdi. Limfociti proizvode antitela koja pokreću autoimuni proces, Hašimoto sindrom. Bolest obično rezultira smanjenjem proizvodnje hormona štitne žlezde (hipotireoza).
Hašimoto sindrom često dovodi do smanjene funkcije štitne žlezde ili hipotireoze. Hipotireoza je poremećaj koji se javlja kada štitna žlezda ne proizvodi dovoljno hormona za potrebe tela. Hormoni štitne žlezde regulišu metabolizam, način na koji telo kotisti energiju i utiču na gotovo svaki organ u telu. Bez dovoljno hormona štitne žlezde, mnoge funkcije tela se usporavaju.
Iako svako može razviti Hašimoto sindrom, on je najčešće zastupljen među ženama srednjih godina. Osnovni tretman je nadomeštanje hormona štitne žlezde. U Srbiji Hašimoto je jedna od vodećih bolesti koje dovode do hipotireoze. Jedan od mogućih uzroka je geografsko područje koje uslovljava manjak selena u zemljištu.
Hašimoto simptomi
Krenućemo od simptoma Hašimoto bolesti, ukoliko osetite bilo koji od navedenih apelujemo da se javite lekaru kako bi izvršili pregled. Neophodno je reagovati što pre u ovim slučajevima jer jedino doktor može da postavi pravu terapiju.
Hašimoto sindrom je podmukla bolest koja vreba, sporo se razvija pa ljudi na samom početku nemaju nikakve simptome. Kako bolest polako napreduje prvi simptom je obično uvećanje i oticanje prednjeg dela vrata. Povećana štitna žlezda, nazvana gušavost, može izazvati osećaj stezanja u grlu, obično nije bolna ali otežava gutanje. Nakon mnogo godina ili čak decenija, oštećenje štitne žlezde dovodi do njenog smanjenja i nestanka gušavosti.
Ne razvijaju sve osobe obolele od Hašimoto sindroma hipotireozu. Za one koji je razviju, hipotireoza može biti subklinička, blaga i bez simptoma, posebno u ranoj fazi. Sa napredovanjem bolesti ka hipotireozi, ljudi mogu imati jedan ili više sledećih simptoma.
- Umor i tromost
- Povećanje telesne težine (gojenje)
- Bledo i oteklo lice
- Povećana osetljivost na hladnoću
- Bolovi i ukočenost u zglobovima i mišićima
- Suva koža
- Povećana pospanost
- Zatvor (manje od 3 stolice nedeljno)
- Depresija
- Suva, proređena kosa (opadanje kose)
- Obilni ili neredovni menstrualni ciklusi
- Problemi sa začećem
- Usporen rad srca
- Problemi sa pamćenjem
- Povećan, otekao jezik
- Oticanje štitne žlezde (gušavost)
- Krti nokti
Možda nećete osećati razliku ako imate Hašimoto bolest bez hipotireoidizma. Međutim, ako razvijete hipotireoidizam, može vam se javiti osećaj nelagodnosti. Dakle, simptomi hipotireoidizma možete zamisliti kao usporavajuće pojave različitih funkcija tela.
Manjak energije
Možda ćete imati manje energije nego što ste nekad imali ili nećete moći intenzivno i dugo vežbati kao nekad. Ukoliko imate pametan sat ili fitnes narukvicu koja prati telesne parametre, verovatno ćete primetiti da je puls sporiji nego što je bio. Možete imati nešto nalik magli u sećanju ili probleme sa pamćenjem stvari. Hipotireodizam takođe može oboriti vaše raspoloženje, možda ćete se osećati tužno ili depresivno. Libido i želja za suprotnim polom će se smanjiti, kao i digestivni sistem, nećete ići toliko često u toalet. Ako išta od ovoga osetite, ponavljamo, javite se lekaru smesta.
Hašimoto uzroci
Hašimoto sindrom je autoimuni poremećaj kod kog imunološki sistem stvara antitela koja napadaju ćelije štitne žlezde. U tom slučaju organizam štitnu žlezdu vidi kao uljeza, bakteriju, virus ili neko drugo strano telo. Nastojeći da je odstrani iz organizma angažuje se imunološki sistem ali pogrešno koji ispušta agense za borbu protiv bolesti. Usled toga nastaju oštećenja ćelija i dolazi do njihove smrti.
U štitnoj žlezdi se invazivno nakuplja veliki broj belih krvnih zrnaca (limfocita), što dovodi do upale (tireoiditis). Vremenom, oštećenja mogu sprečiti štitnjaču da proizvodi dovoljno hormona, tada se javlja hipotireoza.
Tačan uzrok napada imunog sistema na ćelije štitne žlezde nije potpuno jasan. Pojava bolesti prema istraživanjima može biti povezana sa:
- Genetskim faktorima
- Okidačima u okolini, kao što su infekcije, stres ili izloženost zračenju
- Interakcije između faktora u okolini i genetskih faktora
- Virusi poput hepatitisa C
- Lekovi koji sadrže jod, a koriste se u lečenju poremećaja srčanog ritma
- Lekovima koji se koriste za lečenje bipolarnog poremećaja ili drugih mentalnih problema
- Izloženost toksinima, poput nuklearnog zračenja
Ko je sklon razvoju Hašimoto bolesti?
Hašimoto bolest je mnogo češća kod žena nego kod muškaraca. Iako se bolest često javlja kod devojaka u adolescentnom ili mladalačkom dobu, češće se pojavljuje između tridesete i pedesete godine života.
Osim genetskih predispozicija koje smo opisali u ovom članku, postoje i faktori okoline. Istraživači su otkrili da konzumiranje previše joda može inhibirati proizvodnju hormona štitnjače kod osetljivijih osoba. Hemikalije puštene u okolinu, poput pesticida, zajedno sa određenim lekovima ili virusnim infekcijama, takođe mogu doprineti autoimunim bolestima štitne žlezde.
Ljudi sa drugim autoimunim bolestima skloniji su razvoju Hašimoto bolesti. Obrnuto je takođe tačno, ljudi sa Hašimoto sindromom su skloniji razvoju drugih autoimunih bolesti. Ove bolesti uključuju
- Vitiligo, stanje u kojem neka područja kože gube prirodnu boju
- Reumatoidni artritis, bolest koja uzrokuje bol, oticanje, ukočenost i gubitak funkcije u zglobovima. Ovo se događa jer imunološki sistem napada membranu koja oblaže zglobove.
- Addisonova bolest, kod koje su nadbubrežne žlezde oštećene i ne mogu proizvesti dovoljno određenih važnih hormona
- Dijabetes tipa 1, kod kog oštećen pankreas ne može više proizvesti insulin, uzrokujući visok nivo glukoze u krvi, poznat i kao šećer u krvi.
- Perniciozna anemija je vrsta anemije uzrokovane nedostatkom vitamina B12 u organizmu. Anemija je uzrokovana smanjenim brojem crvenih krvnih zrnaca od normalnog. Dolazi do manje kiseonika koji se prenosi ćelijama kroz organizam i javljanja ekstremnog umora.
- Celijakija, oblik gastrointestinalne osetljivosti na gluten, autoimuna bolest kod koje oboleli ne podnose gluten. Celijakija je stanje oštećenja zida tankog creva i sprečavanje apsorpcije hranljivih materija usled unosa glutena. Gluten je protein koji se nalazi u pšenici, raži i ječmu, kao i u nekim proizvodima od žitarica.
- Autoimuni hepatitis ili nevirusna upala jetre, bolest u kojoj imunološki sistem napada ćelije jetre.
Faktori rizika
Pored gorenavedenih genetskih faktora i faktora koji idu uz već postojeća medicinska stanja postoje drugi rizici koji utiču na pojavu Hašimoto sindroma.
Pol
Hašimoto sindrom pogađa oko sedam puta više žena i osoba sa ženskom anatomijom nego muškarce i osobe sa muškom anatomijom. To govori da polni hormoni mogu imati ulogu. Razlozi još uvek nisu sasvim jasni, ali istraživači veruju da je Hašimoto bolest verovatnija kod žena jer imaju dva primerka X hromozoma, od kojih se jedan inaktivira. Pa tokom vremena može dovesti do razvoja ovog stanja jer nije dovoljno aktivan. Još jedna hipoteza je da žene imaju veću imunoreaktivnost od muškaraca što može povećati rizik od razvoja autoimunih bolesti. Neke žene imaju problem sa štitnom žlezdom u prvoj nakon godini nakon porođaja. Iako stanje obično prolazi, do 20% ovih žena može razviti Hašimoto sindrom godinama kasnije.
Starost
Istraživanja sugerišu da će žene verovatnije razviti Hašimoto bolest između 30. i 50. godine. Težina bolesti se pogoršava tokom vremena kako tireoidna aktivnost opada, što može učiniti simptome primetnijim.
Ishrana kao uzrok Hašimoto
Jod, cink i selen su esencijalni za održavanje zdrave, funkcionalne štitne žlezde. Verovatnije je da ćete razviti Hašimoto ako imate nedostatak ovih minerala. Višak joda takođe može pokrenuti bolest štitnjače kod osetljivih osoba, sugerišu istraživanja.
Rasa i etnička pripadnost
Hašimoto pogađa više ljudi kavkaskog porekla nego ljude afričkog, američkog i hispanskog porekla.
Trudnoća
Promene u hormonima i imunološkom sistemu tokom trudnoće mogu ubrzati razvoja Hašimoto bolesti i izazvati simptome tokom trudnoće ili nakon porođaja. Postporođajni tireoiditis, još jedan tip tireoiditisa, sličan Hašimotu, pogađa 3-8% žena.
Izloženost zračenju
Zabeleženi su povećani slučajevi bolesti štitnjače kod ljudi izloženih zračenju, uključujući preživele atomsku bombu u Japanu i nuklearnu nesreću u Černobilju. Zračenje kao terapija za oblik krvi nazvan Hodžkinova bolest takođe može dovesti do bolesti ove žlezde.
Da li je Hašimoto nasledan?
Nasledna bolest je stanje koje pogađa članove iste porodice i prenosi se sa kolena na koleno. Hašimoto često ima genetsku predispoziciju i nasledna je bolest. Veruje se da ga uzrokuje kombinacija faktora okoline i genetskih faktora. Naučnici rade na identifikaciji gena ili genoma koji uzrokuju da se bolest prenosi sa jedne generacije na drugu.
Do sada je utvrđeno da NIS gen, praćen mutacijama u TPO genu, čini najčešće mutacije kod dece sa Hašimoto tireoiditisom. Ove mutacije značajno utiču na fenotipske manifestacije, kao što su ozbiljnost hipotireoidizma, gušavost, autoimune manifestacije i porodična istorija.
Studije pokazuju da ljudi sa Hašimoto tireoiditisom često imaju članove porodice koji su takođe pogođeni ovim stanjem. Varijante ili mutacije koje se javljaju u genima porodice ljudskih leukocita (HLA) smatraju se odgovornim za mnoge slučajeve Hašimoto bolesti. Ova genetska porodica pomaže u regulisanju imunološkog sistema i zaštite organizma od bakterija i virusa. Mutacija među ovim genima može dovesti do toga da imunološki sistem greškom napadne štitnu žlezdu. Iako možete imati veću verovatnoću da ćete razvidi Hašimoto ako je to prisutno u porodičnoj istoriji, to ne garantuje da ćete zaista razviti bolest.
Kako lekar dijagnostikuje Hašimoto bolest?
Dijagnoza počinje fizičkim preglednom nakon koje lekar prikuplja medicinsku istoriju. Tokom fizičkog pregleda može se otkriti prisustvo strume (gušavost), čvorova ili izraslina. Simptomi mogu ukazivati na hipotireozu. Zdravstveni radnici će zatim izvršiti krvne testove radi potvrde dijagnoze. Krvni test uključuje uzimanje krvi u ordinaciji i slanje uzorka u laboratoriju na analizu.
Dijagnostički testovi krvi mogu uključivati sledeće testove.
Test na TSH
Hormon koji stimuliše štitnjaču proizvodi hipofiza. Ultrasenzitivni TSH test se obično prvi izvodi i otkriva najmanje količine TSH u krvi. Najprecizniji je pokazatelj aktivnosti štitne žlezde. Kada hipofiza detektuje niski nivo hormona štitnjače u krvi, šalje TSH hormon koji stimuliše štitnjaču kako bi podstakao povećanje proizvodnje hormona. Generalno, očitavanje TSH rezultata iznad normalnog znači da osoba ima hipotireozu.
Test na T4
Obavljanjem T4 testa meri se stvarna količina hormona štitne žlezde koja cirkuliše u krvi. Kod hipotireoze, nivo hormona T4 je niži od normalnog.
Test na antitela
Ovaj test traži prisustvo autoantitela štitne žlezde ili molekula koje telo osobe proizvodi, a greškom napadaju sopstvena tkiva tela. Namenjena svrha antitela je označavanje stranih agenasa koji uzrokuju bolest. Oni treba da budu uništeni od strane drugih aktera u imunološkom sistemu. U autoimunom poremećaju, imunološki sistem proizvodi lažna antitela koja ciljaju zdrave ćelije ili proteine u telu.
Dva glavna tipa antitela su:
- Anti-TG antitela napadaju protein u štitnoj žlezdi zvani tiroglobulin (Tg)
- Anti-tiroperoksidaza (TPO) antitela napadaju enzim zvan tiroperoksidaza u ćelijama štitne žlezde koji pomaže pretvaranju T4 u T3. Prisustvo TPO autoantitela u krvi znači da je imunološki sistem tela napao tkivo štitne žlezde u prošlosti. Većina ljudi sa Hašimoto sindromom ima ova antitela. Dok ljudi čija je hipotireoza uzrokovana drugim uslovima to nemaju.
Doktor pored ostalog može naručiti testove snimanja, uključujući ultrazvuk ili kompjuterizovanu tomografiju (CT skeniranje).
Ultrazvuk
Koristi uređaj, nazvan transduktor koji odbija bezopasne i bezbolne zvučne talase od organa kako bi stvorio sliku njihove strukture. Stručno obučeni tehničar izvodi postupak u ordinaciji, ambulantnom centru ili bolnici. A radiolog, lekar specijalista za medicinsko snimanje, tumači slike. Ova procedura ne zahteva anesteziju. Slike mogu pokazati veličinu i teksturu štitne žlezde, kao i obrazac tipične autoimune upale, pomažući doktoru da potvrdi Hašimoto bolest. Slike takođe mogu pokazati čvorove ili izrasline unutar žlezde koje ukazuju na maligni tumor.
CT skeniranje
Koristi se kombinacija rendgenskih zraka i računarske tehnologije kako bi stvorile slike. Za CT skeniranje, pružalac zdravstvene zaštite može pacijentu dati rastvor za piće i injekciju koja predstavlja kontrastno sredstvo. CT skeniranje zahteva da pacijent leži na stolu koji klizi u uređaj oblika tunela gde se uzimaju rendgenski snimci. Tehničar za rendgensko snimanje obavlja postupak, a radiolog tumači slike. Pacijentu nije potrebna anestezija. U nekim slučajevima Hašimoto sindroma, CT skeniranje se koristi da se ispita položaj i obim velike strume i da se pokaže efekat strume na obližnje strukture.
Lečenje Hašimoto sindroma
Lečenje Hašimoto bolesti uglavnom zavisi od toga da li je štitna žlezda u toj meri oštećena da izazove hipotireozu. Pacijenti sa blagom hipotireozom, možda neće dobijati terapiju, ali će morati redovno proveravati TSH kako bi pratili nivoe hormona štitne žlezde. Neki pacijenti koji nemaju hipotireozu, dobiće terapiju lečenja Hašimoto sindroma kako bi smanjili veličinu strume koja ugrožava okolna tkiva.
Medikamenti deluju veoma slično na bolest ali na tržištu postoji nekoliko vrsta. To su: Euthyrox, Levoxyl i Letrox. Imena lekova mogu se razlikovati u zavisnosti od regiona, države i proizvođača, ova lista obuhvata nekoliko poznatih brendova lekova za lečenje poremećaja štitne žlezde kod nas. Leko uvek koristite pod nadzorom i prema uputstvima vašeg lekara.
Zamenski T4 hormon
Hipotireoza povezana sa Hašimoto bolešću leči se sintetičkim hormonom levotiroksin (Levoxyl, Synthroid i drugi). To su lekovi pod imenom levoksil i sintroid. Sintetički, veštački hormon deluje poput prirodnog hormona T4 koji se proizvodi u štitnoj žlezdi. Cilj tretmana je obnavljanje i održavanje adekvatnih nivoa hormona T4 kao i poboljšanje simptoma hipotireoze. Pacijenti ovu terapiju obično primaju do kraja života.
Praćenje doze kod lečenja od Hašimoto
Lekar će odrediti dozu levotiroksina koja odgovara vašoj težini, uzrastu, trenutnoj proizvodnji hormona štitne žlezde, drugim medicinskim stanjima i faktorima. Lekar će ponavljati testove nivoa TSH hormona svakih 6 do 10 nedelja i prilagođavaće dozu prema potrebi. Nakon što se utvrdi najbolja doza, nastavićete uzimati lek jednom dnevno. Trebaće vam kontrolni testovi jednom godišnje kako biste pratili nivoe TSH ili kada lekar smatra da treba promeniti dozu.
Tablete levotiroksina obično se uzimaju ujutru pre jela. Razgovarajte sa svojim lekarom ako imate bilo kakva pitanja o tome kada ili kako uzeti tabletu. Takođe pitajte šta da radite ako slučajno preskočite dozu.
Nuspojave
S obzirom da levotiroksin deluje kao prirodni T4 u telu, generalno nema nuspojava sve dok tretman rezultira prirodnim nivoima T4 za telo. Previše hormona štitne žlezde može pogoršati gubitak gustine kostiju što uzrokuje slabe i lomljive kosti (osteoporozu) ili izazvati nepravilne otkucaje srca (aritmiju).
Uticaj drugih supstanci i lekova
Određena hrana, suplementi i lekovi mogu uticati na sposobnost apsorpcije levotiroksina. Kada se levotiroksin uzima 4 sata pre ovih supstanci ne bi trebalo biti problema. Posavetujte se sa lekarom u vezi sledećih supstanci: hrana bogata vlaknima, gvožđe, dodaci kalcijuma, sojini proizvodi, Aluminijum hidroksid (nalazi se u nekim antacidima), sukralfat (lek za čireve), holesteramin (aktivna supstanca prevalit, za snižavanje holesterola u krvi).
Terapija zamene hormona T3
Prirodno proizvedeni T4 konvertuje se u drugi hormon štitne žlezde nazvan trijodtironin (T3). Zamenski hormon T4 takođe se konvertuje u trijodtironin i za većinu ljudi tretman zamene T4 rezultira dovoljnom količinom T3 za telo. Za ljude koji trebaju bolju kontrolu simptoma, lekar može propisati sintetički hormon T3 (Cytomel) ili kombinaciju T4 i T3. Nuspojave zamene hormona T3 uključuju ubrzan rad srca, nesanicu i anksioznost. Ovi tretmani se mogu testirati tokom probnog perioda 3 do 6 meseci.
Hašimoto oboljenje i trudnoća
Tokom trudnoće, hipotireoza je obično uzrokovana Hašimoto bolešću i javlja se u 3-5 slučajeva od 1000 trudnoća. Nelečena hipotireoza povećava rizik od pobačaja, prevremenog porođaja, mrtvorođenje i preeklampsija (opasni porast krvnog pritiska u kasnoj trudnoći).
Između ostalog hipotireoza bez lečenja tokom trudnoće utiče na rast i razvoj mozga bebe. Lečenje hormonima štitne žlezde može pomoći u sprečavanju ovih problema i sigurno je koristiti ovu terapiju u trudnoći. Žene sa Hašimotoovom bolešću trebaju da posavetuju sa svojim lekarom pre začeća.
Suplementacija i ishrana kod Hašimoto oboljenja
Jod je esencijalni mineral važan za štitnu žlezdu. Međutim, osobe sa Hašimoto bolešću mogu biti osetljive na štetne efekte joda. Unošenje kapi joda ili konzumiranje hrane koja sadrži velike količine joda, poput algi, morske trave, bakalara, jodirane soli, mlečnih proizvoda, škampi može izazvati ili pogoršati hipotireozu.
Žene trebaju više joda tokom trudnoće, oko 220 mikrograma dnevno jer beba dobija jod iz majčine ishrane. Žene koje doje trebaju oko 290 mikrograma dnevno. Na našim prostorima je veoma mali procenat žena koje u trudnoći i za vreme dojenja unose dovoljno joda putem ishrane ili putem prenatalnih vitamina. Trudnice trebaju birati jodiranu so (so obogaćena jodom), umesto obične soli i uzimati prenatalne vitamine koji sadrže jod kako bi se osiguralo zadovoljenje ove potrebe.
Jedite namirnice bogate b vitaminima i gvožđem, kao što su integralne žitarice (ako nemate alergiju) i sveže povrće. Povećajte unos namirnica bogatih antioksidansima, uključujući voće poput borovnica, trešanja i paradajza i povrće kao što su tikvice i paprike.
Izbegavajte prekomerno konzumiranje hrane koja može potencijalno ometati funkciju štitnjače, uključujući brokoli, kupus, prokelj, karfiol, kelj, spanać, repu, soju, kikiriki, laneno seme, proso i senf. Ove namirnice su veoma zdrave, stoga ih nemojte potpuno izbegavati, ali ograničite na umeren unos. Ostavite loše navike iza sebe, duvan i alkohol.
Kako bi se osigurala usklađena i bezbedna nega, ljudi treba da razgovaraju sa svojim lekarom o upotrebi komplementarnih i alternativnih medicinskih praksi. To uključuje i upotrebu dijetetskih suplemenata na bazi joda.
Dodaci ishrani mogu pomoći podršci štitne žlezde. Selen smanjuje upali u štiti funkciju štitne žlezde. Magnezijum pomaže u balansiranju nivoa šećera u krvi i podržava vezu hipofize i štitnjače. Vitamin C poboljšava imuni sistem, vitamini B održavaju pravilnu probavu, imunološki sistem i funkcije štitnjače. Cink podstiče proizvodnju hormona štitne žlezde.
Neke dijete uspešno pomažu kod smirivanja simptoma i redukovanja bolesti. Paleo dijeta, prema rečima njenih zagovornika ima veoma pozitivan uticaj kod Hašimoto bolesti.
Lečenje Hašimoto bolesti biljem
Nije tajna da nuspojave života sa Hašimoto bolešću mogu biti iscrpljujuće u svakom smislu te reči. Zato mnogi ljudi pribegavaju korišćenju biljnih dodataka i bilne medicine kako bi podržali telo i upravljali mnogim simptomima bolesti. Postoje istraživanja koja podržavaju terapijsku upotrebu lekovitog bilja uz konvencionalne opcije lečenja.
Biljke pružaju način jačanja oporavka sistema tela. Kao i kod svake druge terapije, prethodno se posavetujte sa lekarom kako biste dijagnostikovali problem i potrebe. Bilje možete koristiti u obliku suvih ekstrakata (prah, kapsule, čajevi), glicerinskih ekstrakata ili tinktura (alkoholnih ekstrakata). Ljudi koji imaju istoriju alkoholizma ne bi trebalo da uzimaju tinkture. Osim ako nije drugačije naznačeno, pravite čajeve sa jednom kašičicom bilja na šolju vrele vode. Pokrijte i ostavite da se kuva 5 do 10 minuta za lišće i cvetova i 10 do 20 minuta za korenje. Pijte 2 do 4 šolje dnevno. Možete koristiti i tinkture pojedinačno ili u kombinaciji sa čajem.
Neke biljke za podršku Hašimoto sindromu nisu vrsta biljaka koje ćete pronaći u prvoj prodavnici zdrave hrane. Mala pretraga i naći ćete.
Crni kumin je drevna lekovita biljka sa snažnim sposobnostima da podrži izazovne nuspojave ove autoimune bolesti. Istraživanja otkrivaju da je primećeno značajno smanjenje telesne mase i indeksa telesne mase (BMI), zajedno sa smanjenjem THS i povećanjem koncentracija seruma T3, kod pacijenata sa Hašimoto oboljenjem.
Ašvaganda, adaptogena biljka pomaže poboljšanju simptoma niske energije i umora. Klinička ispitivanja pokazuju da je uspešno smanjila nivo TSH i povećala nivoe T4 i T4 hormona.
Indijska sarsaparila, podržava imunomodulaciju, smanjuje antitela koja oštećuju štitnjaču. Može biti dobra kod simptoma magle, umora i bolova u zglobovima.Brahmi poboljšava kognitivne sposobnosti. Jedno istraživanje pokazuje da ima potencijal da smanji TSH hormon i da poveća T4 za 41%.
Štitna žlezda – građa i uloga
Štitna žlezda je leptirasto oblikovana žlezda dužine oko 5 centimetara i težine manje od 30 grama. Nalazi se u prednjem delu vrata ispod larinksa, odnosno glasnih žica, sa dva režnja, jednim sa svake strane dušnika. Njen oblik takođe podseća na štit pa je zato dobila ime štitna žlezda.
Štitna žlezda je jedna od žlezda koje čine endokrini sistem. Žlezde endokrinog sistema proizvode i skladište hormone koji se zatim oslobađaju u krvotok. Hormoni putuju kroz telo i upravljaju aktivnošću ćelija organizma. Štitna žlezda proizvodi dva hormona, trijodtironin (T3) i tiroksin (T4). T3 je aktivni hormon i nastaje iz T4. Hormoni štitne žlezde utiču na metabolizam, razvoj mozga, disanje, funkcije srca i nervnog sistema, telesnu temperaturu, snagu mišića, suvoću kože, menstrualne cikluse, težinu i nivoe holesterola.
Hormon koji stimuliše štitnu žlezdu (TSH), proizvodi se u hipofizi u mozgu i reguliše proizvodnju hormona štitnjače. Kada su nivoi hormona štitnjače u krvi niski, hipofiza oslobađa više TSH. Kada su nivoi hormona štitnjače visoki, hipofiza smanjuje proizvodnju TSH hormona.